Vrati se sebi dok još imaš kome

Život nije jednostavan, a ni stalan. Neki periodi su lakši, neki teži. Neki s manje stresa i žurbe, a drugi s više.
Tako se i meni dogodio period s puno stresa, puno situacija s kojima sam se teško mirila i koje sam teško prihvaćala i u svemu tome sam se pogubila i izgubila sam sebe. Izgubila sam put prema sebi!

Jasno mi je bilo da je krivo to što se događa, ali nisam imala ni snage ni odlučnosti vratiti se na pravi put.

Ja imam hašimoto. U periodima kad se pametno hranim, kad se dovoljno odmaram, kad nema životnih iznenađenja, kad radim stvari koje me vesele i koje su samo za moju dušu i sl. simptomi su na minimumu i život se lijepo kotrlja. Čim se zaredaju teške životne situacije i puno stresa sve počne ići nizbrdo.

Zadnja godina i čak duže od toga je bila teška. I ne nije, samo korona ta koja se događala zadnjih mjeseci. Bilo je tu i drugih događanja. Ali da ne davim sa svojim privatnim problemima i situacijama ostaviti ču to za neki drugi put.

No, bilo kako bilo. Valjda nikada nisam napravila proces oporavka i povratka do kraja da bi se lako i jednostavno vratila na pravi put. Ili možda totalni povratak ne postoji. Sve više mislim da je stabilno putovanje ka sebi ono čemu treba težiti.

Ovaj put sam odlučila tražiti pomoć sa strane. Marljivo sam vodila dnevnik koji mi je Petra pomogla pročitati. Ona mi je pomogla i okrenuti se pravom putu. Pisanje dnevnika je za mene bilo meditativno i smirujuće iskustvo. Napisati sve ili najveći dio toga što si u danu pojeo i popio, zapazio na sebi, vrijeme koje si sebi odvojio i kako si ga proveo. Zapišeš i kao da otpustiš napetost. Zahvališ se sebi što si primijetio toliko toga i pripremiš „oči“ da sutra sebe još malo bolje pogledaš.

Konzultacije s Petrom su kao psihoterapija. Jasne, koncizne i usmjerena na rješenje problema. Sve vidi i puno toga zna i ima rečenicu koja će te usmjeriti prema pravom putu.

Kako sam ja već dugo na prehrani bez glutena i ne vračam mu se nikad. U najboljem slučaju sam na paleo prehrani koji mi dosta odgovara. Imam lošije periode kad krenem putevima bezglutenske tjestenine i kruha, industrijske čokolade i keksa. Industrijski bezglutenski proizvodi me totalno dovedu do zaboravljivosti, loše probave, visokog inzulina i sl. i tu počinju moji problemi.

Samim time s takvom prehranom oduzimam mjesto povrću i nutrijentima. Više loše hrane, više umora, manje energije. Malo treba da se nađem u začaranom krugu iz kojeg je teško van. Ovaj put sam bila totalno u začaranom krugu iz kojeg nisam ni znala kako da se krenem čupati van.

Petra je pomno pregledala dnevnik te mi rekla kojim putem da krenem da se čim prije dočepam svog mozga u koji se mogu pouzdati.
I uspjela sam! Već nakon 10-ak dana sam se počela vraćat sebi. Koliko god se na početku činilo teško sve sam to već prošla i znam da se može. Kako Petra kaže „There is a crack in everything that’s how the light gets in“. Put povratka je dugotrajan. Ali čim vidiš da ima smisla to što radiš dobiješ i nova krila da možeš dalje.

Bitno mi je bilo da se vratim na put prema sebi, dok se još imam kome vratiti.

Petra hvala ti!


Napiši komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *