Sa ekipom iz Autoimunog nutrivora sam podijelila svoje AIP iskustvo. Evo kopiram ga i ovdje da ga podjelim sa Vama.
| AIP ISKUSTVO |
Oticanje zglobova, bolovi u zglobovima, proljevi, zatvor, glavobolja po 20 dana neprestano, ispucane pete, zaboravljivost, nevoljkost, konstantan umor, depresivnost, opadanje kose, česte vaginalne infekcije, više mjesečno pokušavanje začeća, bolovi u leđima, itd. Hodanje po bolnici neko vrijeme bez konkretne dijagnoze i odlaženje doma od specijaliste s kutijom lijeka za pojedinu moju tegobu.
Umorna od toga pitala sam Google i kaže intolerancija na gluten. Potvrdila sam dijagnozu krvnim testovima i u roku 3 dana izbacila gluten iz kuće, kuhinje i prehrane. Već nakon 10 dana puno simptoma je nestalo. U roku 2 mjeseca trudnoća. Život bez glutena je išao dalje ali su neki simptomi i dalje bili tu samo manje izraženi i/ili rjeđi. Gestacijski dijabetes. Porod, beba sve ok. Mučila me količina šećera i aditiva u bezglutenskoj prehrani, ali uz bebu nisam imala vremena za pretjerano razmišljanje i analiziranje. Život ide dalje.
Bammm nova trudnoća. Opet gestacijski dijabetes, bez prevelikog dobivanja na kilaži. Ginekologica traži provjeru štitnjače. “Ovime je potvrđeno da imate autoimunu bolest Hašimoto. On se ne liječi. Dođite na kontrolu za 2 godine” i uredno me isprati iz ordinacije. Sa 100 pitanja u glavi. Kako se ne liječi? Kako se pomiriti da si bolestan doživotno? Kako da se bolesna doživotno brinem o djetetu koje imam i ovome koje tek treba ugledati svijet?
Počnem ispitivati Google o tome i saznam da se ljudi uspješno oporavljaju i drže bolest pod kontrolom s autoimunim protokolom. Istražujem AIP i Paleo te koketiram u kuhinji. Stiže druga beba život se okreće naglavačke, ali sam još dobro funkcionirala uz sve to. Kuhamo, jedemo, živimo, dani idu, stres i život me ne štede te kroz nekoliko mjeseci stanje postaje sve i gore. Jedno jutro odlučim da je sad dosta. Dosta koketiranja. Dosta toga da sam na dnu liste u svom životu, dosta odgađanja neizbježnog.
Hvatam se u koštac s AIP-om. Prvih nekoliko tjedana imam izlete u Paleo ili čak u bezglutensku tjesteninu i kruh, ali svaki dan sam sve bolja u organiziranju i pripremanju hrane unaprijed. Nakon 10 dana AIP-a počinjem se osjećati puna energije. Kako dani idu osjećam se sve bolje, simptomi nestaju, kile se skidaju, mozak radi 100 na sat, ideja milijun, počinjem se ponovo smijati, imam želju za društvom i komunikacijom s drugima, fizički me više ništa ne boli i ne smeta. Primjećujem ljepšu I glađu kožu.
Krvni nalazi pokazuju da se stanje popravlja. Padaju antitijela, raste željezo, magnezij, kalcij, vitamin D. Nakon nešto manje od 3 mjeseca AIP-a, počinjem uvoditi Paleo namirnice. Ide mi dobro.
Imam još puno posla na sebi, ali svaki dan je sve bolje i lakše. AIP je bio nešto što sam smatrala izazovom i zbog životne situacije odgađala dugo. Na kraju je ispalo da je to jedna od boljih stvari i odluka koje sam donijela i odradila za sebe. Nema veće nagrade ni potvrde da radiš pravu stvar od toga da ti trogodišnjak pred spavanje kaže “Mama, jako volim kad se i ti smiješ.”